понедељак, 7. мај 2012.

Moje viđenje "mladolike starosti"

Nekako u svima nama čuči jedna želja da ostanemo mladoliki i kada  ostarimo. Gledamo stare slike iz mlađih dana, neki od nas sa setom a neki opet sa radošću. Zašto?
Možda ste među onima koji sa setom gledate te slike koje vas podsećaju na neke divne dane, i krišom možda priželjkujete da se vrate stare slike, možda ne i vreme ali slika o sebi , da.
Ma svi mi to jednako želimo, ali postoji način da sve to popravimo, nikada nije kasno.
Veoma je mali broj onih koji stare slike svoga izgleda doživljavaju sa izuzetnom radošću, jer su i sada zadovoljni sa svojim izgledom, makar bili u dubokim šezdesetim. Zašto, kako su to postigli?
Nažalost nema jedinstven recept da ostanemo mladoliki. Uz sve savete koje nalazimo po časopisima i na netu, jednostavno sami moramo za sebe pronaći recept kako to da postignemo.
Nekima godi da rade puno i da troše svoju energiju i na taj način mogu očuvati svoju fizičku kondiciju i dobar stas, uz mentalne vežbe mozga. Bez toga nema dobroga zdravlja. A kada nema dobrog zdravlja, nema ni svega onoga što prati dobar mladolik izgled.
Tako sam ja došla do zaključka da vežbajući moždane vijuge do duboko u starost možemo otkriti kako je lepo biti šezdesetogodišnjak ili i osamdesetogodišnjak.
Imam jednog komšiju koji ima 89 godina, išao je neki dan da produži vozački ispit. Produženo mu je na još dve godine! Kada bi ga samo mogli videti, vitak, veseo, vozi i bicikl svaki dan, uređuje svoje dvorište, živi sam pošto mu je žena umrla pre 10 godina, sam sebi nabavlja sve što je potrebno za život, kuva, sprema, pere itd.jednom reči radi sve što prosečan život zahteva od čoveka da bi ostao zdrav.
Pitala sam ga čime se bavio kada je bio mlad i kako je živeo? Odgovor je bio baš takav kakvoga sam i očekivala: bavio se sportom, bio je dugi niz godina fudbalski sudija, mnogo se družio sa drugim ljudima, pored toga je i radio na više radnih mesta. I dan danas odlazi na razne susrete starijih, na igranke, šeta, kada razgovaramo stalno se šali i ozbiljne teme okrene na šalu. Da li je to tajna mladolike dugovečnosti? A da , ishrana mu je skromna sa dosta voća i povrća, meso do dva puta nedeljno.
Drugi primer je majka moje komšinice koja je napunila 91 godinu. Sama vrši sve fiziološke potrebe, međutim senilna je već 10 godina, slabo se kreće, uglavnom sedi i gleda televizor i u potpunosti zavisi od svoje ćerke. Voli da pojede dobro parče mesa i torte, stalno nešto gricka, voli i povrće ali spremljeno na klasičan način ,svojstveno našem podneblju, sa zaprškom. Jede ona i voće, ali uz sve grickalice , ono verovatno fermentira i tako se ne iskoriste prisutni hranljivi sastojci.
Znam i mnogo drugih primera koji idu u korist "mladolike starosti" , to su naučnici, književnici, umetnici.  To sve samo dokazuje da teorija o konstantnoj fizičkoj aktivnosti i stalnoj mentalnoj budnosti doprinosi zdravoj starosti u kojoj možemo i dalje da uživamo berući plodove svoje mladosti. Znate onu staru: "Nemoj da te pita starost: gde ti bila mladost?"
Ja lično još uvek mnogo radim, fizički istina brzo se zamaram , ali 3 sata dnevno ful fizičke aktivnosti još uvek upražnjavam. Radim vežbe primerene mojim godinama, šetam, vozim bicikl, gledam da budem što više na vazduhu ,pa zato ,baštu koju imamo iskoristim za razni zasad čeprkajući i negujući sadnice.
Da bi održala i svoju mentalnu budnost, mnogo čitam, učim da savladam nove tehnologije, na pr. kako napraviti blog, sajt, kako funkcioniše internet marketing i još mnogo toga. Uglavnom dan mi je prekratak i veoma sam zadovoljna svojim životom, Imam još jako mnogo toga što bih volela da vidim i da naučim, da gledam unuke kako rastu, možda i od njih nešto naučim? Što da ne? Deca su danas izuzetno pametna.

Ovo je ukratko moje viđenje"mladolike starosti" , ako umemo da prihvatimo godine koje neminovno prolaze i shvatimo da u njima možemo uživati jer nema više onih obaveza iz mladosti, mogu da kažem da je ovo najlepši period moga života i ne bi ga menjala ni za koju godinu iz mlađih dana.

Нема коментара: