уторак, 24. мај 2011.

Kako sam naivna ispala u apoteci

Krenem ja juče da pronađem čistu sodabikarbonu.
Pošto živimo blizu mlečne pijace(u Subotici), prva apoteka - a i zadnja, u koju sam ušla jeste ona između dve kineske radnje.
Naoružana informacijama o čistoj sodabikarboni, sigurna u sebe , zapitah apotekarku da li ima tu čistu sodabikarbonu bez primesa aluminijuma. Na moje veliko iznenađenje, ona je prišla policama i odmah izvadila kutijicu u obliku valjka. I prvo što mi je palo na pamet: super, to su čak tabletice i sigurna doza.
Apotekarka je pogledala sastav i sa sigurnošću mi preporučila tabletiranu sodabikarbonu, i još reče da ima 10 kom. u kutiji. Počela sam brzo da sabiram, ako treba da pijem 3-4 nedelje, potrebno mi je tri kutije, i tako zamolim da mi da te tri kutije. Nije neka para, 33,00 din je kutija x 3, pa 100,00 din. ako pomogne, vredi i više.
Došavši kući, nestrpljivo sam izvadila kutijice iz vrećice, sela , stavila naočare i čitam: kutija sadrži 15 tableta, pa dobro, možda će nekome još trebati, čitam dalje, tableta sadrži: natrijum hidrogen karbonat, laktozu, skrob, talk .Sedim i razmišljam. Pa dobro gde je tu čista sodabikarbona? Da nisam bila izričito jasna šta tražim ,ok, bila bi moja greška, a ovako? Ispala sam veoma naivna jer sam poverovala apotekarki a nisam uzela u ruke  da ja pogledam.
Probala sam tableticu da ubacim u vodu, ništa, nikakva reakcija, a svi mi poznajemo sodabikarbonu kako se lako rastvara u vodi.
I znate šta? Uzela sam običnu sodabikarbonu, onu koju koristim za pranje veša. O tome ,sutra.
 A sada idem do apotekarke da je pitam za čistu sodabikarbonu i za ovaj proizvod koji mi je prodala.

Нема коментара: